Zima pokazala slabosti! Da li je Majdanpek gurnut u grejnu krizu? Istina o prelasku sa mazuta na biomasu!
Prelazak sa mazuta na biomasu, konkretno drvnu sečku, u sistemu daljinskog grejanja u Majdanpeku predstavljen je kao moderan, ekološki i ekonomski isplativ potez. U teoriji, reč je o odluci koja ima smisla – naročito u opštini bogatoj šumskim resursima. Međutim, događaji tokom ove zime otvorili su ozbiljno pitanje: da li je Majdanpek bio tehnički i organizaciono spreman za ovakav prelazak?
Biomasa i niske temperature – mit ili problem?
Jedan od najčešćih argumenata koji se čuje u javnosti jeste da grejanje na biomasu nije pogodno za područja gde zimske temperature padaju i do –15 stepeni. Stručna praksa, međutim, pokazuje drugačije. Toplane na drvnu sečku godinama pouzdano rade u zemljama sa znatno oštrijim zimama – od Skandinavije do centralne Evrope.
To znači da problem nije u samom energentu, već u načinu na koji je sistem projektovan, opremljen i vođen.
Gde sistem može da zakaže?
Istraživanjem dostupnih informacija i razgovorima sa sagovornicima iz energetskog sektora, nameće se nekoliko ključnih tačaka rizika:
- Kvalitet drvne sečke – Ukoliko je sečka vlažna ili neujednačene granulacije, njena grejna moć opada, a u ekstremnim zimskim uslovima dolazi i do smrzavanja u transporterima.
- Nedostatak dovoljne rezerve goriva – U sistemima na biomasu neophodno je imati lager goriva za najmanje sedam do deset dana neprekidnog rada.
- Zavisnost od električne energije – Automatika, transportni sistemi i elektronika u toplanama na biomasu izuzetno su osetljivi na nestanke struje.
- Rezervni sistemi – U praksi, moderne toplane zadržavaju mazut ili gas kao pomoćni izvor u vanrednim situacijama.
Bez ovih elemenata, sistem postaje ranjiv upravo onda kada je najpotrebniji – tokom ekstremnih vremenskih uslova.
Mazut ili biomasa – pogrešna dilema
Važno je istaći da izbor nije morao biti isključiv. Mazut, iako skup i ekološki nepovoljan, decenijama je važio za stabilan i predvidiv energent. Biomasa, sa druge strane, nudi niže troškove i veću energetsku nezavisnost, ali zahteva znatno složenije upravljanje.
Stručnjaci ističu da mazut nije trebalo potpuno izbaciti, već zadržati kao rezervu. Time bi se izbegle situacije u kojima građani ostaju bez grejanja usled tehničkih ili logističkih problema.
Ključno pitanje odgovornosti
Ako je prelazak na biomasu bio strateška odluka – a sve ukazuje da jeste – onda se postavlja pitanje:
- Da li su obezbeđene dovoljne količine kvalitetne drvne sečke?
- Da li postoje zatvorena i adekvatna skladišta?
- Da li je sistem zaštićen od nestanaka električne energije?
- Da li postoji jasno definisan plan za vanredne situacije?
Bez javnih odgovora na ova pitanja, poverenje građana u sistem daljinskog grejanja ostaje ozbiljno poljuljano.
Zaključak
Prelazak na biomasu sam po sebi nije bio pogrešan potez – naprotiv, mogao je da predstavlja primer dobre prakse za celu istočnu Srbiju. Problem nastaje kada se dobra ideja sprovede bez potpune tehničke pripreme, rezervnih rešenja i transparentnosti.
Majdanpečani ne dovode u pitanje potrebu za modernizacijom i ekologijom. Ono što s pravom traže jeste pouzdanost sistema koji treba da obezbedi osnovnu životnu potrebu – toplotu. A u gradu gde zima ne prašta improvizaciju, svaka greška postaje ozbiljan društveni problem.